« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Zavičaj - riječ koja za svakoga od nas ima svoje značenje, ali sa sigurnošću u svakome od nas pobuđuje osjećaj topline, ljubavi, pripadnosti, djetinjstva, radosti i sjete. Ljubav prema zavičaju razvija se odmalena, slikom, riječima, doživljajima, mirisima, okusima, pričama naših starih. Rijetko je mjesto na koje možemo otići i doživjeti zavičaj u punini. Učeći o našem primorskom zavičaju, a u želji da ga doživimo svim osjetilima, pronašli smo jedno takvo mjesto - Jurlinove dvore u mjestu Drage nedaleko Primoštena, u kojem je prošlost na trenutak probuđena veselim, razigranim i zainteresiranim učenicama i učenicima 2. a razreda. Taj smo petak, 24. svibnja, iskoristili lijepo vrijeme i zidove učionice zamijenili kamenom i zelenilom Jurlinovih dvora.
Na starim ulaznim vratima dočekao nas je don Stipe Perkov, koji se danas brine za svoje obiteljsko nasljeđe. On nas je pričom o svome djedu Juri, po kojem su dvori i dobili ime, polako uveo u prošlost i način života, ne samo u ovom malom mjestu, već se u svakom djeliću posjeda i priči očitovala prošlost ostalih primorskih mjesta. Od kamenog stola sa suhim smokvama, bademima i orasima, dvora, stoljetne loze, tineja, gusterne, konobe, kotlarnice do soba, muzeja, kapele i sakralne zbirke; od vrta koji odiše mirisom ruzmarina, lavande, majčine dušice, mente i komorača do maslina i vinograda u kamenu; od domaćih životinja do jednog od simbola težačkog života - tovara Dinka - svaki je dio pričao svoju priču i približio nam zavičaj svim osjetilima. Naučili smo kako su se članovi obitelji prije družili, gdje su blagovali i kojim su se poslovima bavili. Obilaskom muzeja u sklopu dvora imali smo priliku upoznati i sakralnu povijest ovoga mjesta, što nas je dovelo i u kapelu posvećenu Majci Crkve, u kojoj smo zajedno s don Stipom radosno molili. Igra, smijeh i naposljetku prava dalmatinska "pisma" odjekivali su dvorima.
U jednoj je izreci rečeno da, ako želimo upoznati i voljeti svoj zavičaj, idemo u tuđinu. Mi smo pronašli jedno mjesto na kojem možemo upoznati i zavoljeti svoj zavičaj u svom potpunom sjaju - samo dvadesetak kilometara dalje od našeg svakodnevnog života.
Ivana Labor, učiteljica 2.a