Katolička osnovna škola Šibenik

Šibenik, (IKA) - U prostorima Katoličke osnovne škole u Šibeniku održan je subotu, 7. studenoga stručni skup na temu Moralni odgoj, djece, mladih i odraslih. Ovaj stručni skup za sve vjeroučiteljice/vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri naše biskupije organizirali su Katehetski ured šibenske biskupije i Agencija za odgoj i obrazovanje (podružnica Split). Predavanja na zadanu temu održao je dr. sc. Vladimir Dugalić, izvanredni profesor i predsjednik Katedre za moralnu teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Svojom prisutnošću i pastirskim riječima skup je uveličao i šibenski biskup Ante Ivas. Skupu je nazočila i viša savjetnica za vjeronauk Sabina Marunčić, koja je prisutne upoznala s novostima vezanima uz kurikularne reforme. 

Susret je započeo molitvom koju su pripremile vjeroučiteljice Anamarija Gulin i Rosanda Vukičević. Uvodne riječi uputila je predstojnica Katehetskog ureda s. Jakica Vuco. U svom kratkom, ali poticajnom govoru biskup je poručio kako današnji mladi ne trebaju toliko nauku, koliko svjedoke. Također je istaknuo kako moramo moliti Boga da nam udijeli svjetlo, jer bez Božjeg svjetla ne možemo znati pravi put.
Uslijedilo je prvo predavanje dr. sc. Vladimira Dugalića pod naslovom Vjeroučitelj između moralnih stavova mladih i zahtjevnog odgoja za evanđeoske vrednote. Profesor Dugalić predavanje je započeo citatima o mladima iz različitih povijesnih razdoblja. Zaključak je da nepovjerenje prema mladim ljudima traje od pamtivijeka do danas, međutim profesor upozorava kako su mladi onakvi kakvima ih odrasli odgoje i oblikuju. Nastavio je iznošenjem rezultata brojnih istraživanja vrijednosnog sustava mladih u Hrvatskoj danas, gdje se očituje kako su našim mladima visoko na ljestvici vrednota zdravlje, prijateljstvo, obitelj, dok karijera, zaposlenje, novac dolaze ispod ovih najvažnijih. Ovakva ljestvica vrednota ohrabrujuće zvuči u odnosu na europska istraživanja, ali istovremeno implicira neke nove paradigme među mladima danas. Jedna od njih je konformizam u javnom, a individualizam u privatnom životu. Analizirajući različita vrijednosna istraživanja, izdvajaju se tri dominantne orijentacije mladih: samoostvarujuća, konvencionalna i hedonistička orijentacija. I dok prve dvije skupine mladih ljudi uglavnom karakterizira ambicioznost, kreativnost, socijalna osjetljivost, želja za naobrazbom i spremnost na rad, hedonistička orijentacija je dosta rizična, a njeni pripadnici ključnim za uspjeh smatraju veze i bogatu obitelj te su skloniji kriminalu, drogi i alkoholu. Ovakva klasifikacija, premda uopćena, može uvelike pomoći u pristupu radu s mladima danas. Kad je riječ o pristupu mladima, dr. Dugalić donosi vlastiti način rada s mladima, gdje se uvijek polazi od pojma slobode. Razlažući pojmove slobode od i slobode za, profesor zaključuje kako mladima, nasuprot puke mogućnosti izbora i oslobođenja od prisile koju nudi neoliberalizam, treba ponuditi slobodu sa smislom, slobodu čvrstog htijenja, odluke za ono što me izgrađuje, a ne razgrađuje, slobodu utemeljenu na čvrstim stavovima proizašlima iz kršćanskog vrijednosnog sustava. Uz ovakvu slobodu nužno se veže odgovornost, a etimologija riječi odgovornost sugerira da se radi o čovjekovu odgovoru na Božji poziv. Završetak prvog predavanja poslužio je kao svojevrstan nagovještaj drugog, gdje je istaknuta uloga vjeroučitelja kao onog koji šalje poruku mladim ljudima. Pošiljatelj poruke mora biti dosljedan u onome što govori, mora biti svjestan svog utjecaja na učenike i sukladno tome etičke odgovornosti koju nosi u kontaktu s mladima.
U tematskoj raspravi koja je uslijedila istaknut je problem vrijednosnog i etičkog relativizma koji je karakterističan za neoliberalno društvo, a pojavljuje se i u školama. Profesor Dugalić ističe kako vjeroučitelj mora biti neustrašivi borac za Istinu i ne bi se smio pokolebati u promicanju kršćanskih vrijednosti.

Drugo predavanje dr. Dugalić je održao na temu Identitet i duhovnost današnjeg vjeroučitelja – temeljno ishodište u navještaju vjere mladima. Na početku se profesor referirao na djelo Klementa Aleksandrijskog Odgojitelj, odakle iznosi tezu kako je Bog, Logos, jedini pravi Odgojitelj, te zanimljivu i slikovitu usporedbu odgojitelja s kormilarom. O eventualnom prividnom neuspjehu nas kao odgojitelja, utješio nas je usporedbom s Logosom, Kristom, koji također na početku nije imao uspjeh kao odgojitelj (Rabi) svojim učenicima (u najtežem trenutku gotovo svi su ga napustili). Tek je duhovski događaj otkrio pravu vrijednost i snagu njegova učenja. Pozabavivši se etimologijom riječi odgojitelj, predavač je postavio slušateljima dvojbu: jesmo li 'educatori' (odgojitelj u duhovnom smislu) ili 'doctori' (poučavatelji, informatori)? Iz ove dvojbe proizlazi i ključno pitanje o ulozi konfesionalnog vjeronauka u školi. Dotakao se zatim same riječi identitet koja u sebi implicira istost, jednakost. Identitet od osobe zahtijeva da bude ono što jest. U slučaju vjeroučitelja kao odgojitelja, identitet označava istost s Logosom. Temelj identiteta vjeroučitelja nužno mora biti kristocentričan, kako tvrdi Veritatis splendor. Profesor Dugalić poentirao je temeljnim preduvjetima za izgradnju identiteta vjeroučitelja: on mora biti teolog (u smislu slušanja onoga što Bog govori čovjeku), odgojitelj (identitet s Logosom) i mora imati eklezijalnu dimenziju (živjeti liturgijski život crkvene zajednice).
Pedagoške radionice na temu Stožernih kreposti vodili su s. Renata Azinović (Pravednost), Marko Majetić(Razboritost), Marina Galić (Jakost) i Željko Bobanović (Umjerenost). 
Stručni skup zaključila je predstojnica s. Jakica Vuco obavijestima iz Katehetskog ureda.