Prvo odredište bio je muzej u kojem smo mogli vidjeti glavnu značajku Zlarina - koralje. Nakon muzeja, iz kojeg smo izišli oduševljeni ljepotama Jadrana i Zlarina, došla je na red crkva Marijina Uznesenja u kojoj smo vidjeli pravo tijelo mučenika sv. Fortunata. Neki su se uplašili izgleda tijela i veličine, ali su ipak svi bili oduševljeni. Zaboravila sam napomenuti da smo na ulasku u crkvu bili oduševljeni ključem koji je otvarao vrata crkve.

Kasnije se dogodilo ono najvažnije - KUPANJE U MORU!!! Iako se učiteljice nisu kupale, djeca su se igrala bez prestanka jer tko može platiti kupanje u moru s prijateljima?! Bilo je tu skakanja i igara, a bilo je i prskanja. Na žalost, na koralj nismo naišli. Zato je tu bila druga očaravajuća ljepota... Periska!

S užitkom, slani od vode, pojeli smo predivan ručak koji je svima popunio prazninu. Gladni, pojeli smo što prije kako bi se vratili na isto mjesto prijašnjeg kupanja. Opet je zavladala igra među valovima koji su nas gladili po glavi. Nije bilo vjetra. Te valove bi stvorio brod u prolazu. Ohrabrili smo djevojčice koje su se bojale skočiti u vodu. Dvoje djece, koja se nisu htjela kupati, dobili su posuđene kostime tako da su u  moru bili svi na okupu.

Sladoled je slijedio nakon drugog kupanja kada smo svi bili vani i umorni od plivanja. Na žalost, veselje je moralo završiti odlaskom u luku i boravkom na brodu do Šibenika.

U luci su nas s veseljem dočekali roditelji, a oni koji su se prvi put okupali u ovoj godini, odlazili su s prijedlogom: "Hajdemo i mi sutra na kupanje mama/tata!" Večer smo svi dočekali u kući s punim ustima pripovijedanja o oproštaju s učiteljicama na Zlarinu. Jedva čekamo sljedeće kupanje! 

                                                     Klara Copić, 4.a