Započeli su ga sudjelovanjem u Svetoj misnoj žrtvi u crkvi sv. Frane koja je – prvi put u njihovim životima – prikazana za njih, za njihove potrebe i nakane. Svećenik je govorio o sv. Ivanu Krstitelju, njegovu pozivu na obraćenje i mogućnosti obraćenja samo za one ljude koji se priznaju grešnicima, dok su se srca naših šestaša ispunjala zahvalnošću i milošću. A potom, zaogrnuti Božjim blagoslovom, uputili su se u hladnu šibensku noć vidjeti što ona nudi.
A nudila je štošta, osobito Perivoj Roberta Visianija. Djed Božićnjak mahao je iz svoje kućice, dok su (valjda) baka Božićnica i bor plesali u ritmu obližnje glazbe. Imao je on i dvojnika koji je 'za simboličnu cijenu' nudio zajedničku fotografiju, dok se u štalici mogao pogledati animirani klasik Tom & Jerry. Štandove sa suvenirima kao da se zaobilazilo u širokom luku, jer su sva osjetila slijedila miris kobasica i fritula. Vjerojatno su one razlog i zašto je bilo teško zaplesati… I nekako se samo od sebe nametnulo pitanje gdje će se roditi Onaj zbog kojega Advent uopće i postoji? Ima li u blještavilu ukrasa imalo mjesta za Njega?

''Ništa od ovoga nije uzrok radosti, ali joj pomalo doprinosi'', iskreni su bili šestaši. Pravu radost pronašli su u trenutcima koje su proveli zajedno, u šalama koje su stvarali na licu mjesta, u fotografijama koje su zaustavljale neponovljive trenutke. I baš na taj način otkrivali Advent. Jer imaju oni mjesta u svome srcu za Božić. Za koji dan štalica njihovih srca bit će potpuno spremna… 
                                                                                                    s. Renata Azinović