Svjesni da je njezino fizičko sudjelovanje u razrednim aktivnostima otežano tjelesnim hendikepom i da nikada u njima neće sudjelovati na njihov način, oni su – uz pomoć Penelopine mame – sudjelovali ‘na njezin’. Svaki je učenik imao priliku i zadatak u što kraćem vremenu prijeći zadanu dionicu i svladati prepreke na njoj – u invalidskim kolicima.
 
Na taj su način, unatoč smijehu i zabavi, iskusili koliko je život s invaliditetom težak i koliko je takvim osobama potrebno razumijevanje i prihvaćanje okoline.
 
Razrednica je na kraju naglasila da je ''imati Penelopu kao dio razredne zajednice veliki blagoslov i prilika da se neposredno susretnu sa svim teškoćama kroz koje te osobe prolaze i da uče kako ih ravnopravno uključivati u zajedničke aktivnosti''. Pohvalila je učenike za sve što su do sada činili za Penelopu i zaželjela im da ''taj osjećaj i takvo ponašanje i dalje raste zajedno s njima''.

 
s. Renata Azinović, vjeroučiteljica