Svoje izlaganje o mudrosti u ljudskom životu don Anto je podijelio u tri dijela. U prvom je približio pojam duhovne obnove i njezinu važnost s obzirom na poziv i poslanje djelatnika katoličke škole. “U tijeku redovitosti obveza postoje trenutci kada čovjek zastane i obnavlja srce u mudrosti Duha Svetoga. Čovjek daje prostora Duhu Svetom da raspiruje svoje milsoti. Svatko od nas posjeduje darove Duha Svetoga, smao ih je važno otkriti I staviti na službu bližnjega. Važno je znati razlučivati I biti uravnotežen u svome djelovanju. A kako bi se to postiglo važno je raditi na sebi u sakramentalnom životu I čitanju Božje riječi. Tako rastemo u vjeri.” U drugom dijelu je usmjerio djelatnike na redovito čitanje Svetog Pisma i njegovu važnost za duhovni život. Podsjetio je kako je čovjek svakog vremena u potrazi za smislom. Samo Bog koji je Ljubav može mu dati smisao. U Svetom Pismu je potrebno hodočastiti od slova do slova i otkrivati smisao kršćanskog života. Treći dio je konkretno dotaknuo ulogu odgojitelja u znanju i poučavanju.”Ako želimo opstati kao vjernici, u životu se moramo ravnati po mudrosti Božjoj. S Božjom mudrosti uvijek smo cjeloviti.”

Djelatnici su imali mogućnosti osobnog promišljanja i molitve te pristupanja sakramentu pomirenja. U nastavku su zajednički izmolili Marijin križni put i sudjelovali u euharistijskom slavlju.

Na kraju duhovne obnove prinijeli su Gospi svoj zavjetni dar: buket cvijeća, krunicu i svijeću u obliku namotanog konopa. Uz molitvu da Gospa uvijek raspetljava čvorove koji nastanu u školskom životu.

                                                        s. Mandica Starčević, ravnateljica