2018-12-31 16:39:23

NAŠI STARIJI PREDCI – BAKE U GOSTIMA

Šarena figurica zamijenila je zemljom obložen kamenčić, gumena oslikana lopta neuglednu, ali toliko znamenitu i kreativnu krpenjaču, tipkovnica i monitor kredu i ploču…Mogli bismo tako nabrajati u nedogled, no već na početku shvaćamo da nas neki predmeti odvode u prošlost, a neki opisuju sadašnjost. Ovisno o dobi, čitajući tekst, čitatelji će osjetiti sjetu ili zbunjenost.

Obrađujući temu Prošlost, sadašnjost i budućnost učenici 3.b razreda, 14. prosinca ugostili su vesele bake gđu Nadu, gđu Anđelku i gđu Ljiljanu.

Oduševljeno se vraćajući u vlastito djetinjstvo bake su učenicima pričale o načinu života, učenja i igre. Kako u dječjim dušama čuči razigrani duh, tema o igrama bila im je najprivlačnija, stoga nije trebalo puno vremena da se učionica pretvori u veselu igraonicu.

Okupljeni oko baka pomno su promatrali igre koje su im pokazivale. Ni slutili nisu koliko zanimljivi mogu biti zemljani kamenčići, konopčići i papirići. Zvono koje je označilo kraj nastavnoga sata ovoga puta nije bilo zanimljivo. Na trenutak se oglasilo i ostalo tamo negdje u podlozi. Igra je nastavljena i dalje… Kako samo bake znaju, tako ih je i baka Nada počastila sočnim kiflicama. Toplina u srcima zbog izneneđujućeg susreta s bakama bit će dugo pamćena, a igre će zasigurno ponovno zaživjeti na školskim odmorima.

Živimo u sadašnjosti i rado upoznajemo prošlost. Kako će biti u budućnosti to nitko ne zna. Možda jednoga dana, učenici 3.b razreda budu u gostima svojih potomaka te ih upoznaju s tipkovnicom, oslikanom loptom i šarenim figuricama. Pritom će im se srce zasigurno obaviti toplinom vraćajući se u školske dane i prisjećajući se svojih baka.

Toplina oko učiteljičinog srca i zauvijek zapisani  školski dani te stihovi iz djetinjstva uvijek se pojave u mislima na spomen bake.

                                                                        MOJA BAKA

Ako sretneš moju baku,
na ulici il' sokaku,
ti joj priđi srca laka,
kao da je tvoja baka.

Pomozi joj, mali druže,
jer je noge slabo služe,
a i oči slabo vide,
pa mi baka teško ide.

Prepoznat ćeš moju baku,
i po hodu i koraku,
i po bijeloj sijedoj kosi,
i po štapu što ga nosi.

Kroz roj kola i auta,
prevedi je preko puta,
da u vrevi bučnog grada,
moja baka ne nastrada.

A kad baka dođe kući,
sretno će joj srce tući,
o tebi će, sva u sreći,
mnogo lijepa meni reći.

                                                                                              Ratko Zvrko

          Vrijeme nezaustavljivo teče i okreće svoje životno kolo. Potomci će postati predci, krpenjača i oslikana lopta … nitko ne zna što.

Hvala od srca bakama!
 

                                                                          Sanja Bertić – Copić, učiteljica


Katolička osnovna škola Šibenik