Cvjetnica ili Nedjelja Muke zadnja je korizmena nedjelja. Činjenica je da polako odlaze u zaborav hrvatski kršćanski naziv za korizmene nedjelje prije Uskrsa: Čista, Pačista, Bezimena, Sredoposna, Gluha i Cvjetnica (koja zaboravu daje najjači otpor!). Bogoslužje Cvjetnice ima dvostruki sadržaj: prvi, svečani Isusov ulazak u Jeruzalem (,,Hosana"!); drugi je pjevanje ili čitanje Muke Isusove („Raspni ga!").

Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu izdašnije slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem. Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9. st. odakle se proširio po cijeloj Crkvi.

Zu blagoslovljene grančice, svijeće i procesije na Cvjetnicu vezani su brojni hrvatski kršćanski običaji (umivanje vodom u koju se prije stave latice cvijeća, pletenje „pomi" u dubrovačkom kraju i tsl.) Porukama i dubokim značenjem bremenit je spomen na svečani Isusov ulazak u Jeruzalem na magaretu. Naviru u sjećanje brojni starozavjetni tekstovi o „mironosnom kralju" koji krotko jaši na magaretu da uspostavi žuđeni Mir. Isus ulazi u Jeruzalem da u njemu proslavi s učenicima Pashu - prijelaz s ovoga svijeta u Božji svijet. Taj Isusov krotko pobjedonosni ulazak navještaj je njegove pobjede nad grijehom i nad smrću. Bogoslužni sadržaj Cvjetnice snažno izražava samu bit tzv. vazmenog misterija(otajstva): kroz muku do pobjede, kroz smrt u život, poniženjem k uzvišenju. Nakana je svečanog ophoda i liturgijskog slavlja da se već na Cvjetnicu kroz sudjelovanje u našim srcima začne klica klicanja naše uskrsne noći.