Na starim ulaznim vratima dočekao nas je don Stipe Perkov, koji se danas brine za svoje obiteljsko nasljeđe. On nas je pričom o svome djedu Juri, po kojem su dvori i dobili ime, polako uveo u prošlost i način života, ne samo u ovom malom mjestu, već se u svakom djeliću posjeda i priči očitovala prošlost ostalih primorskih mjesta. Od kamenog stola sa suhim smokvama, bademima i orasima, dvora, stoljetne loze, tineja, gusterne, konobe, kotlarnice do soba, muzeja, kapele i sakralne zbirke; od vrta koji odiše mirisom ruzmarina, lavande, majčine dušice, mente i komorača do maslina i vinograda u kamenu; od domaćih životinja do jednog od simbola težačkog života - tovara Dinka - svaki je dio pričao svoju priču i približio nam zavičaj svim osjetilima. Naučili smo kako su se članovi obitelji prije družili, gdje su blagovali i kojim su se poslovima bavili. Obilaskom muzeja u sklopu dvora imali smo priliku upoznati i sakralnu povijest ovoga mjesta, što nas je dovelo i u kapelu posvećenu Majci Crkve, u kojoj smo zajedno s don Stipom radosno molili. Igra, smijeh i naposljetku prava dalmatinska "pisma" odjekivali su dvorima.

         U jednoj je izreci rečeno da, ako želimo upoznati i voljeti svoj zavičaj, idemo u tuđinu. Mi smo pronašli jedno mjesto na kojem možemo upoznati i zavoljeti svoj zavičaj u svom potpunom sjaju - samo dvadesetak kilometara dalje od našeg svakodnevnog života.

Ivana Labor, učiteljica 2.a