Gospođe knjižničarke su ih podijelile u dvije grupe. Jedna grupa je bila na računalima i vježbala pisanje u Wordu, uz to saznavši još pokoju informaciju o piscu Alexanderu Alan Miline, koji je upravo autor naše lektire „ Medo Winnie zvani Pooh“.

To je knjiga o dogodovštinama jednog šašavog medvjedića i njegove vesele družine koja je sa svojim smiješnim zgodama ovo čitanje lektire pretvorila u pravu zabavu.

Dok su jedni bili na računalima, druga grupa se natjecala u kvizu tko će dati više točnih odgovora o najsitnijim detaljima i pojedinostima kojih su se uspjeli prisjetiti iz lektire – neki malo više, neki malo manje uspješno.

Po završetku, grupe su se zamijenile tako da su svi imali prilike sudjelovati u jednom i drugom zadatku, iskušavši se tako kao „daktilografi“ ili pak „najjača karika“.

Neki su pustili i pokoju suzu i raspravljali se kako „njihova grupa nije šaptala“. Situacija je postala već pomalo napeta, kad je, na svu sreću kviz već bio pri samom kraju.

Vrijeme nam je projurilo za tren i već smo morali natrag u školske klupe.

Čekajući prijevoz, malo smo se odmorili i uživali u proljetnom jutru u parku.

Višnja Špadina, učiteljica