Prvi dio predavanja je bio prezentacija svega onoga što jedan HGSS-ovac nosi u  ruksaku. Učenici su upoznali kako se vezati sigurno za stijenu, kako odrediti lokaciju ako se izgubimo u prirodi, na koji način obavijestiti HGSS o nesreći, kako se označavaju planinarske staze, kako se veže osnovni čvor ….. Mnogo zanimljivog i poučnog su naučili danas naši učenici, a najzanimljivije je bilo isprobati voki toki, planinarsku kacigu, vezati osnovni čvor….Netko je rekao kako je planinarski ruksak čaroban – toliko toga stane u njega.

Najvažnije što su učenici naučili jest da u planinarenje ne odlaze sami, nego uvijek u društvu, a prije svega dobro je proći Malu planinarsku školu u kojoj kroz boravak u prirodi nauče osnove planinarenja.

Budući se nalazimo u primorskom zavičaju nekim učenicima je bilo otkriće čuti kako se upravo u našoj Šibensko–kninskoj županiji nalazi najviši planinski vrh od 1830 metara na planini Dinari.

Sat i pol vremena naša gošća držala je  pažnju učenika, a veliki pljesak je dobila kad je ispričala kako je prošlo ljeto prošla stazu Via Dinarica dugu 1300 km koja se proteže duž Dinarida od Slovenije do Albanije. Gđa Tatjana je prva Hrvatica koja je to uspjela, a  prošla je pet država u 68 dana. Uslijedilo je bezbroj pitanja na koja je gošća strpljivo odgovarala, a mi slušatelji smo se divili njenom uspjehu i podvigu.

Veliko hvala učeniku 3.b razreda Josipu Bračanovu koji nam je doveo svoju tetu u goste  i time nas obogatio novim saznanjima i doživljajima.

Sigurni smo kako će jednog dana netko od sadašnjih trećaša biti član HGSS-a i kako će biti spremni riskirati sve za potpune strance, iz ljubavi i volonterski.

                                                                 Antonija Mamužić, učiteljica 3.b