Vrijeme provedeno u školskim klupama najljepše je razdoblje života pa zaista smatram da smo odgovorni za to kako ga učiniti zanimljivim.  Lektira je jedno od područja koje mnogi učenici ne vole. Nerado čitaju, a još im je teže pisati. Mnogi od nas imali su negativno iskustvo vezano uz obrade lektire i mukotrpno izvlačenje i najsitnijih detalja kako bi učitelj mogao procijeniti jesmo li pročitali knjigu ili ne. Još je jedan razlog suradnji, a to je da su detaljne informacije dostupne na Inernetu te ih nije nikakav problem prepisati, a učiteljica se svede na to da ocjenjuje tuđi rad.

Školska knjižnica je sastavni dio odgojno-obrazovnoga procesa. Temeljne zadaće školske knjižnice, bitne za razvijanje pismenosti, informatičke pismenosti, poučavanja, učenja i kulture, a često je svedena na samo tehničko posuđivanje knjiga. Osim obveznih sati medijske kulture želja nam je bila kroz suradnju približiti knjižnicu kao mjesto u školi u kojem mogu doći kad god su slobodni te isto tako mogu puno toga naučiti na neformalniji način.

Mi smo suradnju ostvarile kroz satove lektire koje odrađujemo zajedno te pokušavamo u učenicima probuditi ljubav prema čitanju i knjizi. Posebno u današnje vrijeme kada djeca jako malo čitaju.  Važno je da dijete nauči obilježja pojedinog književnog djela, da nauči izdvojiti likove, temu, pronaći opis likova, itd, a samo djelo je sredstvo kojim se dolazi do cilja. Samim time podatci poput, koje je boje bila haljinica, i tome slično, nije važno.

Na seminaru smo predstavile učiteljima i učiteljicama naš način obrade lektire kroz prezentaciju koju su pripremili učenici 4. b te fotografskog prikaza svake lektire. Na kraju smo sudionike podijelile u skupine prema slikama iz lektirnih naslova te je svaka grupa trebala napraviti neke od zadataka koje su obrađivali učenici na satu lektire. Neki od zadataka su bili prikazati pripovijetku u obliku igrokaza ili u obliku novinskog članka ili pak pouku knjige prikazati drugom književnom vrstom – basnom…

Nadamo se da je naš primjer dobre prakse pomogao i dao ideje za moguću suradnju učitelja i knjižničara.

Sanja Bertić-Copić, učiteljica i

Ivana Petrak, knjižničarka