Na  samom početku dr. Ante Vučković postavio je dva ključna pitanja kako bi sudionike naveo na razmišljanje: Što znači vjerovati u ozračju vjere? Što znači vjerovati kad smo okruženi nevjerom? Velik dio predavanja usmjerio je prema glavnom problemu današnjeg vremena – sekularizaciji, odnosno sekularnom svijetu u kojem živimo. Društvo danas funkcionira kao da Boga nema; sve manje ljudi živi praktično svoju vjeru. Čovjek uviđa da njegova vjera nije jedina; različite vjere mu se nude kao mogućnost izbora.  Nadalje, kršćanstvo je u krizi – dolazi do skandalizacije kršćanstva; pojedinačni grijesi se pripisuju sustavu, odnosno Crkvi. Tome najviše pridonose mediji svojim oglašavanjima, priopćavanjima i nadasve poopćavanjima  (grijeh jednog=Crkva griješi=Bog nevjerodostojan). Kršćanstvo je u krizi i zbog opadanja svećeničkih i redovničkih zvanja, napuštanja istih; sve to za ishod ima da se crkvene ljude, vjernike, Crkvu i Boga smatra nevjerodostojnima, a čovjeka se izdiže iznad svega. On je mjerilo svega što jest i svega što nije. Čovjek je ono što sam učini od sebe.

Predavač  je  želio osvijestiti da vjera nije prihvaćanje određenih dogmi, podvrgavanje autoritetu, ili pristanak na neki svjetonazor. Vjera jest povjerenje, odnos i forma života. Kako se očituje povjerenje u vjeri, odnosno u nevjeri: Vjera je sposobnost povjerovati, vjerovati nekome, dok u nevjeri uvijek postoji potreba provjeravanja. Vjera je stvaranje i produbljivanje odnosa s nevidljivim Bogom, dok smo u nevjeri ograničeni na vidljivo, ono što je dostupno osjetilnom opažanju. Vjera je traganje za dobrom i smislom, nevjera je sumnja. Vjera je odnos. Vjernik ima odnos s Bogom; taj odnos zahvaća sve, i mijenja pogled na bitak, pitanja i smisao života. Vjera je, a to znači živjeti na određeni način. Obraćenje koji neki ljudi dožive, nije promjena mišljenja, nego života. Upravo se na religioznoj praksi pokazuje  je li netko vjernik. Religiozna praksa se ne vidi na religioznim činima, nego kako netko živi. Dotaknuvši se perikope o nevjernom Tomi, predavač  je protumačio da nevjernik ne vjeruje  jer nema iskustvo susreta s Bogom, nije upoznao Božju ljubav, ali nevjernika zbog toga ne možemo okrivljavati. Kad čovjek ne vjeruje, sebe stavlja u središte svega, postavlja uvjete vjeri (vjerovat ću ako…). No, kad se jednom susretne s Bogom, to nadmašuje sve njegove uvjete i očekivanja, i tada se povlači iz središta, i prepušta mjesto Bogu.

Svoje predavanje dr. Ante Vučković zaključio je  mislima dvoje velikih filozofa 20. Stoljeća: ˝Kršćanstvo, vjerujem, između ostalog kaže kako sva dobra nauka ničemu ne služi. Potrebno je promijeniti život ( ili smjer života.)˝ Ludwig Wittgenstein, austrijski filozof;  ˝Od dva čovjeka koji nisu osjetili Boga, možda mu je bliži onaj koji ga niječe.˝ Simone Weil, francuska filozofkinja i književnica. Nakon zanimljivog i poučnog predavanja razvila se rasprava tijekom koje je predavač odgovarao na pitanja i razmišljanja sudionika.  

Ivana Bakotić, pedagoginja