Upravo tu, u snu, Bog pristupa Josipu i objavljuje mu se. U čudesnome promislu svoga dolaska na svijet Bog traži dom među ljudima. Traži prihvaćanje prije negoli je Isus vidljiv u tijelu, prije negoli se može spoznati njegova uzvišena moć koja oslobađa od okova grijeha. Poniznost Djevice Marije i povjerenje zaručnika Josipa u Božju riječ grade put Božjemu silasku među ljude. Sve se događa daleko od očiju svijeta. U tišini. Sve je tako čudesno, a sve opet tako obično, da se ne usuđuju govoriti nikomu o svome snu, o očekivanju i nadanju. Bili bi, zacijelo, ismijani i prezreni. Božji se govor razumije samo potpunim povjerenjem u njega.
U tišini srca Bog dolazi i danas. Ne dolazi sa zvukom trublje, ne dolazi da bi nas svladao svojom moći, da bi nas kaznio te da iz straha prihvatimo njegovu riječ. Dolazi tiho, u riječi koja nam je objavljena, i koja je po krštenju pohranjena u naše srce. Bog nam progovara iz nutrine našega bića. Želi malo mjesta u našemu domu, u našemu životu, u našim mislima i planovima. Za silazak u čovještvo Bog je odabrao rođenje i dom, kako bi se u najvećoj intimi, najdubljoj tišini i najvećoj blizini približio čovjeku. Zato je uvijek blizu. Vjernik je onaj koji ga nosi u srcu, a kršćanska je obitelj ona koja mu daje stalno mjesto u svome domu. Molimo u tišini Gospodina da ukloni iz našega srca i iz našega doma svaki strah koji je zaprjeka da ga primimo u radosti života.

Ukloni, Gospodine, iz naših života strah koji nam šapće da ćemo nešto izgubiti ako prihvatimo tebe. Oslobodi nam srce za sebe kako bismo bili uistinu slobodni te tako nađemo radost i mir. Amen. (izvor: https://zupakristakraljatrnje.hr/)