U holu škole su djelatnike, učenike, posjetitelje i sve zainteresirane dočekali bogato oslikani i prigodno tematski urešeni panoi u čijem kreiranju su se istaknuli naši mlađi učenici, pod paskom učiteljica razredne nastave 1. A, 2. B, 3. B te 4. A i B razreda koje su i ovaj put demonstrirale svoju iznimnu kreativnost te sposobnost motiviranja naših najmlađih đaka; ne čudi stoga kako je za sve dječje radove obojane i ispisane ljubavlju prema svome gradu i nedostajalo mjesta. Oslikani gardisti, vizure grada i poznati kadrovi sa TV-ekrana i reportaža oživili su pod dječjim rukama na jedan novi, uvijek originalan način, uz pjesmice i sastave posvećene miru, gradu, našim braniteljima i domovini.

Kako ne bi sve ostalo na klasičnom školskom dojmu, učenici predmetne nastavi dali su svoj doprinos digitalnim udjelom te prezentirali uz atraktivan grafički sadržaj kronologiju Rujanskog rata. Suradnja razredne i predmetne nastave testament je povezanosti ovih neodvojivih komponenti naše škole, na što smo neizmjerno ponosni, kao i implementaciju suvremenih tehnologija što u prezentiranju sadržaja u ovakvim prilikama doprinosi raznolikosti i atraktivnosti.

U kongresnoj dvorani škole dočekao nas je poseban gost; branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, HRVI S. Jukić, čije je izlaganje popraćeno video prilozima pobudilo među učenicima posebnu pažnju.

Početak programa popratilo je i intoniranje državne himne Republike Hrvatske „Lijepa naša domovino“ te molitva za sve poginule branitelje i civilne stradalnike Domovinskog rata koju je predvodila vjeroučiteljica s. Renata Azinović. Birani literarni radovi učenika bili su uvod u „najljepšu priču koju grad priča“ svojim herojima, te je uz moderiranje učitelja povijesti (A. Guina) svoje izlaganje započeo G. Jukić. U emotivnom iskazu približio je na osobit način učenicima ne samo povijesne crtice već i osoban, dirljiv dodir običnog čovjeka koji je u ljeto i jesen 1991. godine stavio svoj život na raspolaganje domovini, iz jednostavne, ali zrele želje i potrebe da se uradi ono što se „uraditi moralo“. Teški i mučni trenutci ratne zbilje miješali su se sa iskazima nade, osobne vjere i poruke učenicima kako moraju čuvati ne samo sjećanje, poštovanje i dignitet branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata, već i mladu domovinu kao zalog budućnosti, jer je ne samo lijepa, već i jedina naša. Naš gost nije govorio samo o ratnim iskustvima, već i onoj nevidljivoj borbi veterana u miru te teškoćama na koje pritom nailaze, te osobnom putu na kojem su nada i vjera bile pratitelj duševnog mira i tjelesnog oporavka.

Sve dječje ruke nisu se mogle pobrojati u želji da preuzmu mikrofon te postave pitanje; svatko je htio nešto saznati i čuti, no vrijeme nam nije dopuštalo da se ovo lijepo druženje nastavi u duge sate, te smo se razišli uz taktove pjesme „Moja domovina“ čiji su nas nježno stihovi i glazba dirnuli i dodali završan dojam na druženje koje je potaknuto turobnom prošlošću, no jednako tako i ispunjeno zahvalnošću i radošću odrastanja, rada i života u miru i slobodi.

Andrija Guina, učitelj povijesti

Ines Baljkas - Nakić, učiteljica razredne nastave