Šibenski biskup msgr. Ante Ivas 05. studenog 2007. donio je u ime biskupije šibenske Odluku o osnivanju Katoličke osnovne škole sa sjedištem u Šibeniku. Odluka i samo osnivanje škole inicirano je željom roditelja i njihovim čestim upitima hoće li se osnovati katolička osnovna škola za djecu koja pohađaju vjerska odjeljenja gradskih DV ili DV Brat sunce (vrtić Sestara franjevki od Bezgrješne). I drugi roditelji iskazivali su nakanu upisati svoje dijete u katoličku osnovnu školu. Ideju oca biskupa podržali su premijer Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader, kao i ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Dragan Primorac.
Nakon izdavanja Rješenja kojim Katolička osnovna škola može početi s obavljanjem djelatnosti osnovnog školstva i izvođenjem nastavnog plana i programa za osnovnu školu, od strane nadležnog MZOS, započele su i uže pripreme z organizaciji rada škole.
Za privremenog ravnatelja Katoličke osnovne škole msgr. Ante Ivas imenovao je don Božu Škembera 16. studenog 2007. godine. Zadaća privremenog ravnatelja bila je pripremiti sve potrebno za početak školske godine kako bi nastava počela na vrijeme i u zadovoljavajućim prostornim uvjetima.
Za ravnateljicu škole imenovao je o. biskup 11. kolovoza 2008. s. Mandicu Starčević.
Nakon svih priprema, 01. rujna 2008. započela je s radom prva Katolička osnovna škola u Republici Hrvatskoj – u Šibeniku. Upisana su dva prva i jedno drugo razredno odjeljenje.
Sljedeće školske godine 2009./2010. upisana su još dva prva razredna odjeljenja, te je ukupno bilo 90 učenika.
I ove su školske godine (2010./2011.) upisana dva prva razredna odjeljenja. Našu školu sada pohađa 126 učenika raspoređenih u 7 razrednih odjeljenja (1.-4. razreda).
Iz osnivačkog akta KŠC-a:
«(…) Želimo ponuditi cjelovit pristup odgoju i obrazovanju, koji se temelji na Evanđelju. Želimo uzimati u obzir sve vidove osobe i života: tjelesni, emocionalni, intelektualni, religiozni, društveni i duhovni. Odgojno obrazovni proces u sebi sadrži pripravu i osposobljavanje mladog čovjeka za „napor“, tj. za smisao žrtve, za odricanje i ustrajnost, bez čega nema ni visokih rezultata u znanju. Znanje u svjetlu vjere postaje mudrost življenja i životna vizija. (…)
Odgojno obrazovni proces sadrži osoban i zajedničarski pristup koji sustavno omogućava rast osobe s posebnim naglaskom na odgoj savjesti. Ozračje koje se stvara interakcijom i suradnjom svih sudionika: učenika, roditelja, učitelja, nastavnika i izvannastavnog osoblja, izgrađuje školu kao zajednicu, ne samo u sociološkom pogledu, nego i stvara duhovnu integraciju osoba povezanih u Kristu. Znanja koja učenici primaju imaju veći utjecaj na osobnu formaciju kada se primaju u ozračju osobne zauzetosti, iskrene uzajamnosti i dosljednosti u stavovima. Učenje, rad, igra, molitva, kreativno korištenje slobodnog vremena i humanitarne aktivnosti pomažu osobi u cjelovitom rastu. Umjesto zamora i dosade u učenju, potrebno je usmjeriti mladog čovjeka k zanimljivostima stvaralaštva. Cilj nam je da uz pomoć Evanđelja izgrađujemo zdravog, snažnog, zrelog i sposobnog mladog čovjeka s vedrim pogledom u budućnost.
Odgojna zajednica promiče obiteljsko ozračje, međusobno uvažavanje i susret osoba u odgojnom procesu. Učitelji, nastavnici, roditelji i učenici, u različitim ulogama pridonose ostvarenje istoga cilja. Zbog toga je potrebno osigurati trajnu formaciju za sve sudionike i omogućiti im njihovo stalno susretanje. Osobe, prostor, vrijeme, odnosi, proučavanje, studij, različite aktivnosti, doprinose ozračju ozbiljnosti, radosti i zauzetosti svih sudionika obrazovnog procesa.
Kroz različite skupine i udruživanja promicat ćemo izvanškolske aktivnosti, koje će biti otvorene i za polaznike drugih škola. Zbog toga se boravak u školi produžuje i izvan nastave.
Povezivanjem znanja, odgoja i Evanđelja želimo pomoći rastu i razvoju osobe, obitelji i društva u cjelini. Polazeći od temeljnih ljudskih prava, što uključuje i pravo osobe da primi odgoj i obrazovanje po vlastitom izboru, otvaranjem katoličkog školskog centra pomoći ćemo roditeljima i djeci dodatnu mogućnost izbora. (…)»
