Za neke ljude često kažemo kako se s godinama nisu ništa promijenili. I ne vjerujemo kako će doći i njihovo vrijeme za odlazak u mirovinu. I naša je Vesna je od takvih osoba! Ali došlo je i njezino vrijeme za odlazak u mirovinu.
Stoga smo joj 11. rujna organizirali oproštaj od naše škole, od našeg kolektiva i od njenog svakodnevnog radnog mjesta. Organizirali smo naš intimni oproštaj, onako kako se pozdravljamo s dragim osobama koje želimo uskoro ponovo vidjeti među nama. Oproštaj smo organizirali u prostorima „Stare škole“ u kojima je naša škola počela s radom i djelovala prvu godinu.
Izrekli smo joj zahvale! Ravnateljica s. Mandica S. prisjetila se Vesninog rada i njene spremnosti pomoći: …Draga Vesna, sve ove godine primjerom ste nam pokazivali kako imati strpljenje, kako zastati i uočiti svaku osobu, svaku situaciju i svaki trenutak. I zahvaliti na njemu! Vaše oči, uši, a nadasve srce bilo je otvoreno za svakoga od nas, kako nas djelatnike, tako i učenike. Nabrajanju svih situacija ne bi bilo kraja. Bili ste nam oslonac, tiha prisutnost iz sjene koja sve stiže, sve pripremi i svima ugodi, a onda se povuče. Osmijehom ste dočekivali i ugostili mnoge koji su nam dolazili u školu. I nas same!
Hvala Vam za svaki trenutak svih ovih 19 godina! Od početnih trnovitih godina do danas. Vašim velikim doprinosom škola izrasla u ovo što je danas. …
Pjesničkim stihovima Vesnin doprinos našoj školi izrekla je učiteljica Marija Panjkota
Kad je škola svoja vrata otvorila,
davne 2008. godine,
među prvima si s nama bila
i ostavila trag za sve ove godine.
Od prvog dana ko pčela marljiva,
svaki si kutak pažljivo čuvala.
Požrtvovna, strpljiva, brižna,
svoj si posao srcem obavljala.
U Crvenom odredu bila si posebna snaga,
uvijek vrijedna, nasmijana i draga.
Sad nema više ribanja ni brisanja,
vrijeme je za odmor i uživanja.
Ali nije tvoja duša samo radila,
ona je znala stvarati i sanjati.
Uz svakodnevne školske obveze,
znala si stihom svoje misli kazati.
Ipak si ti knjižničarka, pjesnikinja,
riječi su ti vrijedan dar.
Iz tvog srca nastajali su stihovi,
a tvoja je zbirka ostavila trag.
Al nije bilo samo reda i rada,
bilo je smijeha, zgoda i priča.
Previše ih je za nabrojati sada
al svaka se uvijek rado prepriča…
Naravno, i naša Vesna nam se obratila svojom pjesmom:
Ko da su stale švere moga sata
Kada sam ponovo ušla
Na poznata vrata.
I srce mi ubrzano lupa
Kad se sitim nas i dice
Iz prvih školskih klupa.
Ništa lipše nema
Neg’ kad se čuje
Vesela dičja graja
I zato vam želim
Još puno, puno zaveslaja! …
Mnoga draga lica, mnogi događaji susreti i sjećanja bili su tema druženja ovog oproštaja. Uz neizostavno i mnogo puta rečeno: Vesna dođite nas posjetiti!
s. Mandica Starčević




