U našoj smo školi i ove godine, u četvrtak 17. rujna obilježili obljetnicu Rujanskog rata, trideset i petu po redu.
Svijest o prohujalom vremenu pomiješana je sa osjećajima koje gajimo i nosimo zauvijek, poglavito mi koji smo suvremenici sedam slavnih šibenskih dana koji su oblikovali naše djetinjstvo davne 1991. godine te dali toliko potrebnu nadu u uspješnu obranu našeg grada, zavičaja i naše domovine.
Iz današnje perspektive, upravo je nada ono što nam je najviše trebalo; između škrtog svjetla voštanice i ustajalog zraka skloništa nada je nadoknadila sve u čemu smo tada oskudijevali.
Tada nismo znali kako će se u Rujanskom ratu roditi i Hrvatska ratna mornarica, koliko će spontani uzvik jednog branitelja nadrasti okvire snimke obaranja protivničkih zrakoplova koju smo zapanjeno gledali pred televizorom, te kako je naš grad pružio prvi korak na dugom putu prema konačnom trijumfu u Domovinskom ratu.
Godine nisu važne; pamtimo i ponosimo se našim ljudima, braniteljima ali i građanima koji su utkali sve svoje napore, iskreno domoljublje, te nažalost često i najveću osobnu žrtvu – vlastiti život, sve kako bi mi rasli u sigurnosti, bez sjene rata i straha nad nama.
Naši učenici viših razreda pripremili su radijsku emisiju koja je počela iznenadno sa zvukom sirene, kao što je i početakRujanskog rata iznenadio istim zvukom sve nas, donijevši pred naše pragove ono o čemu smo samo čitali i gledali u filmovima.
U holu škole postavljena je digitalna izložba popraćena maštovitim, efektnim literarno – likovnim doprinosom učenika razredne nastave pod voditeljstvom njihovih poslovično kreativnih učiteljica. Radovi njihovih malih ruku u simbiozi srca nose simboliku rasta, života i ljubavi, te nam ostavljaju trajni zalog da i dalje obilježavamo obljetnicu bez koje danas ne bi uživali mir, slobodu i sreću. Na nama svima je da navedene vrednote, svjesni njihove cijene iskoristimo u osobnom napretku za bolju budućnost svih ljudi, i naše mlade domovine.
Andrija Guina, učitelj Povijesti
