Od Druge nedjelje došašća šibenski biskup Tomislav Rogić obilazi pojedine župe Šibenske biskupije u kojima slavi sv. mise Zornice. Tako je u utorak 10. prosinca u našoj školskoj kapeli slavio sv. misu Zornicu. Na Zornicu su došli učenici, roditelji i djelatnici škole. U homiliji je biskup Tomislav približio sv. Ambrozija:
Biskup Ambrozije (ove godine u nedjelju, pa se nije spominjao) – koji je uvijek neumorno ponavljao: Krist nam je sve! istinski je svjedok Gospodinov. Želiš li izliječiti ranu, on je liječnik; ako si isušen vrućicom, on je izvor; tlači li te nepravda, on je pravda; ako ti je potrebna pomoć, on je snaga; straši li te smrt, on je život; žudiš li nebo, on je put; jesi li u tami, on je svjetlo… Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin: blažen čovjek koji se u njega uzda!” (De virginitate 16,99).
Uzdajmo se i mi u Krista i bit ćemo blaženi i živjeti u miru.
Te riječi pomažu nam danas razumjeti Božju Riječ: prorok Izaija jutros govori o svemogućem Bogu stvoritelju kojemu ništa nije skriveno, koji sve poznaje, zove imenom, svime upravlja, sve je u njegovoj ruci – Izraele, zar u to sumnjaš?
Gospodin je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu daje, jača nemoćnoga. – … onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se…
Sam Isus u evanđelju poziva da k njemu dođu svi izmoreni i opterećeni. On daje odmor, predah i novu snagu, novi polet. Tko se u njega uzda, tko prihvaća svoju malenost pred Božjim veličanstvom, tko prihvaća svoj životni križ – Isus obećava da će mu breme biti lako, a jaram sladak.
Breme lako, jaram sladak – ako znaš za koga živiš i kome ideš.
Breme je lakše ako ga nosiš iz ljubavi prema nekome, prema Isusu.
Breme je lakše ako znaš da nije zauvijek i da ima razlog, da može biti i jest blagoslov. Nema križa bez blagoslova, ni blagoslova bez križa.
Isus je ponizna i krotka srca i takve želi i svoje učenike.
Jutros molimo za poniznost prihvaćanja križa, za snagu vjere koja prihvaća da je sve u Božjoj ruci i na tome gradi svoje pouzdanje, te pronalazi mir duše jer se u Gospodina uzda. – Amen”
Pjevanje su predvodili djelatnici, a za orguljama je svirao bivši učenik Ante Lapić.
s. Mandica Starčević
