« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
"Ne dirajte mi ravnicu jer ja ću se vratiti..." riječi su koje su godinama ispunjavale misli i srca stanovnika herojskog grada Vukovara. Nitko ne moze vratiti izgubljene duše koje su stajale na braniku naše domovine, ne moze obrisati nevine dječje suze... ali može u tišini zapaliti svijeću, odati počast i reći hvala.
Na dan kad je Vukovar pokleknuo, 18. studenog, prisjetili su se svih žrtava i učenici naše škole. Cjelodnevni program obilježavanja bio je podijeljen u likovno-literarno područje. "Razrušeni grad" postavljen u holu škole, tužni pjev tamburice i riječi djevojčice Željke kroz pjesme iz njezine zbirke "Moja rijeka suza", otvorili su naša srca. Rješavajući svoje školske zadatke učenici su gradili razrušeni grad i cijev tenka ukrašavali ružama.
Uslijedio je literarni program u kongresnoj dvorani škole, u kojem su, promatrajući slike ranjenog grada, učenici čitali svoje literarne radove i palili svijeće. Promatrali su grad i naša lica. Možda nisu mogli sve razumjeti, ali jedno je sigurno. Razumjeli su da se na današnji dan dogodilo nešto jako tužno. Zapalili smo svijeće, odali smo počast svim žrtvama i u srcima ostali s molitvom "Ne ponovilo se više nikada..."
Sanja Bertić-Copić
VIŠE FOTOGRAFIJA POGLEDAJTE KLIKOM NA SLIKU: