Katolička osnovna škola Šibenik

Dana 23. siječnja 2013. učenici trećih razreda naše škole su na najbolji način iskoristiti malo sunčanih zraka koje su na kratko pobijedile tmurne i sive oblake koji nas već danima obasipaju kišom i krenuli u „đir po gradu“ i u posjet županu Goranu Pauku.

Da sve prođe u najboljem redu bio je zadatak pedagoginje Ivane Bakotić, koordinatorice cjelovitog odgoja Karmele Tomašević te učiteljica Ines Bakljas Nakić i Višnje Štropin.

Nakon dolaska na Poljanu, gdje je bilo dogovoreno okupljanje i susret s voditeljicom puta, tetom Marinom Zaninović, naša mala avantura mogla je početi.

Teta Marina nas je provela preko Zagrebačke, tzv. Masne ulice, Gorice i na posljetku do Katedrale. Putem nam je pokazala ono što smo učili u školi na satovima prirode i društva, ali nam je uz sve to ispričala još po neku zanimljivu priču i događaj.

Tako smo saznali da je „Masna ulica“ masna zato što je prije bilo puno mesnica u njoj, da su „prstenovi“ na crkvi Sv. Ivana služili za to da se vežu jedra sa brodova za njih i za susjedne kuće te tako napravi veliki „suncobran“, odnosno hlad  kako bi se nesmetano mogao slaviti blagdan sv. Trojstva, koji je trajao 3 dana i bio je najveća fešta u Šibeniku.

Vidjeli smo samostan Sv. Luce u kojem su sestre Benediktinke i čuli priču o tome kako je taj samostan dao izgraditi bogati Šibenčanin Nikola Buronja koji je žarko želio imati sina, ali nije ga dobio. Imao je četiri kćerke i upravo za njih dao izgraditi samostan.

Dalje smo se popeli do crkve Sv. Lovre, uz kojeg je i špilja Gospe Lourdske i spustili do katedrale Sv. Jakova .

O njoj smo ponovili što smo do sad znali i naučili i po koju novu i zanimljivu stvarčicu. Saznali smo da je jedna od glava na Katedrali glava „Lijepe Jelene“, kćeri Jurja Dalmatinca te da je navodno jedna glava i samog Jurja Dalmatinca.

Vidjeli smo sličice Starog zavjeta na Lavljim vratima i Novog zavjeta na glavnom ulazu.

Saznali smo da su bogate obitelji koje su pomagale u gradnji Katedrale zauzvrat na Katedralu stavljale svoj obiteljski grb.

Vidjeli smo da na glavnom ulazu nedostaje 12 apostola koji su na restauraciji.

Još nam je puno toga zanimljivog i bitnog ispričala teta Marina s kojom smo se potom oprostili i uputili na kratak predah na rivu i još jednom razmislili o tome  što bi sve mogli pitati župana, s kojim nam se bližio susret.

U dogovoreno smo vrijeme stigli u zgradu županije gdje su nas županovi suradnici lijepo primili i uputili.

Župan nas je primio u svoju sobu za sastanke. Nakon što smo se udobno smjestili, krenuli smo s pitanjima poput pravih novinara.

Puno toga nas je zanimalo, a župan nam je rado odgovarao na postavljena pitanja.

Objasnio nam je kako je postao župan, za što se brine u županiji, kakvi su mu suradnici - slušaju li ga, čime bi se bavio da nije župan.. Malo smo ga propitali i o bivšoj nogometnoj karijeri - to je bila posebno zanimljiva tema našim dečkima.

Nismo samo mi postavljali pitanja. Pitao je i nas župan  koliko ima gradova u županiji, koji su to gradovi, koliko ima općina, nacionalnih parkova, parkova prirode…

I da! Naravno da smo znali odgovore!

Vrijeme nam je, uz ugodno druženje brzo proletilo i morali smo se vratiti u školu.

Župan je rastanku svakome od nas darovao DVD o Šibensko-kninskoj županiji, a mi njemu naših ruku djelo - maslinu na kamenu, od žice i plastelina koju smo izradili povodom obilježavanja Dana maslina u našoj školi.

Višnja Štropin, učiteljica

događaj su popratili i mediji:

ŠibenikIN